sanjamknjige.hr

Addio Foška

Sudjelovali su: Andrej Nikolaidis, Miljenko Jergović, Dragutin Lucić Luce i Marina Orlić

Voditelj: Vojin Pašić

Dva tjedna prije zatvaranja kultnog pulskog kafića "Foška", tog gotovo 20 godina duhovnog utočišta i susretišta brojnih Puljana i gostiju te jednog od središnjih mjesta nezavisne kulture tijekom 90-ih, danas je u okviru pulskog Sajma knjige u ovom prostoru u središtu Pule organiziran poseban program "Addio Foška", a o značaju autentičnih kavana govorili su pisci Miljenko Jergović, Andrej Nikolaidis, književnik i novinar Dragutin Lučić Luce i pulska umjetnica Marina Orlić. Na početku i na kraju velik su pljesak dobili duša i duh "Foške" - Lidija i Branko Vunduk.

- Ovo mitsko mjesto odlazi u povijest zbog dolaska T-Coma pa predlažem da u znak protesta bar ugasimo mobitele, našalio se u uvodu voditelj Vojin Pašić.

Stalna gošća "Foške" Marina Orlić rekla je da je najljepše u kavani biti sam, imati mogućnost družiti se sa svima, a prema nikome biti obvezan. "Ja sam crtač, crtam i u kavani, i svoj blok koji sam iscrtala u "Foški" poklanjam Lidiji i Branku", kazala je.

Citiravši Ujevićeve stihove o pariškoj kavani "Cafe de la Rotonde", nadahnuti Dragutin Lučić oživio je na tren i bečku kavanu "Cafe Central" u koju je za vrijeme Prvog svjetskog rata često navraćao Ujević, ali i Lav Trocki.

- Kavana nije samo običan kafić. Danas su svi kafići uniformirani i izgledaju kao kafići u Trstu prije 30 godina. Narod koji nema svoju tipičnu kavanu nije narod, kazao je Lučić, ispričavši svoje iskustvo u jednoj brazilskoj kavani u Recifeu, smještenoj gotovo u džungli, gdje je, iako plašen stopom kriminala i nesigurnosti, doživio da mu je konobar vratio zaboravljen novčanik s dokumentima, avionskim kartama, novcem.

Nakon što je Vojin Pašić podsjetio da je Sartre pisao u "Cafe de Flore", Miljenko Jergović je rekao da on, za razliku od njegova prijatelja Ante Tomića koji i dalje 'u strašnom gradu Splitu' uspijeva pisati na javnom mjestu, ne zna kako se to radi.

I Jergović i Nikolaidis, obojica rođeni Sarajlije i polaznici iste sarajevske gimnazije, evocirali su "Bosanku kafanu" u neposrednoj blizini gimnazije, a koju su svi zvali 'Ćumez'. Kavana je preživjela rat i sad formalno nosi naziv - "Ćumez". "Mi svoje kafane nosimo u srcima", dodao je Jergović.

Govoreći o blagoslovu sjećanja i finoj patini nostalgije, Nikolaidis je o "Foški" kazao: "Ovo je sjajan lokal i ako postoji utjeha, u memoriji će biti još bolji". S pravom je Lučić rekao da će "Foška" najviše nedostajati najstarijem stalnom gostu, 84-godišnjem pulskom akademskom slikaru Martinu Bizjaku, koji nam je još ljetos rekao: "Čovjek se ovdje osjeća kao kod kuće - toplo, intimno, lijepo. E, to je bit i duh "Foške".

(GLAS ISTRE)