Radost knjige

Piše: Predrag Finci

Rijetko bilježim što mi se događa, ali ovo je od onih događaja koji vrijedi spomenuti. A vrijedi, jer je značajan događaj. Događaj koji mediji bilježe kao Sa(n)jam knjige u Istri. Tu, u Puli, sni o knjizi nakratko postanu stvarnost. Treći put sam bio na ovom Sajmu, koji godinama majstorski osmišljava i vodi Magdalena (Obradović) Vodopija i „njene cure”, što često ostane neprimijećeno ili barem ne dovoljno primijećeno, a to je svakako plod golemog truda i strpljenja, vještine i napora, koji zaslužuje svaku pohvalu. Briga i ljubaznost domaćina boravak na Sajmu učini ugodnim. Tome doprinose i stalni voditelji razgovora, uvijek dobro pripremljeni Aljoša Pužar i vrlo duhoviti Emir Imamović Pirke. Sajam je osnovan 1995. godine na inicijativu pjesnika i osnivača rok grupe Atomsko sklonište Boška Obradovića (1938. - 1997.). Ove godine Sajam je održan trideset put (!), što doista zaslužuje pohvalu, a koincidencija je htjela da tu, na Sajmu, bude promovirana moja trideseta knjiga Filozofske priče, pa imam i osobne razloge za slavlje (da spomenem i ovo: organizatori me počastili tortom, na njoj bio i broj 30. Torta nije baš najbolja za moje zdravlje, ali ja nekako mislim da moje zdravlje treba služiti meni, a ne ja njemu!). Trideset godina u Istri i Puli o knjigama i s knjigama, trideset godina u čast knjiga. Bio sam na mnogim europskim sajmovima, ali na ugodnijem, ljepše organiziranom sajmu nisam bio. 

Svega ima na Sajmu u Puli, od lokalnih vina i mjesnih specijaliteta u obližnjim kavanama, preko glazbenih i teatarskih izvedbi i predstavljanja raznih regija (što je ove godine nadahnuto učinio Vlaho Bogišić i njegovi Konavljani) do vrlo različitih djela domaće i strane (prevedene) književnosti. Tako se prožimaju internacionalno i regionalno. A ovo regionalno je posebno značajno, jer je „upoznavanje domaćina” i izmicanje uniformiranju kakvo nudi „globaliziranje” i standardiziranje (uniformiranje) svih vrijednosti. Za svaku kulturu i njenu umjetnost je od izuzetnog značaja znati sačuvati vlastito, jer je to vlastito ono što je čini specifičnom i zanimljivom, ono što je čini autentičnom vrijednošću. Ovaj svijet nije „isto”, nego različito. A u tom različitom je iskazano ono što reprezentira jednu kulturu.

U proteklim godinama na Sajmu su svoja nova djela predstavili najbolji hrvatski pisci, od Miljenka Jergovića i Slobodana Šnajdera do Irene Vrkljan, Ante Tomića, Borisa Dežulovića i doajena Milana Rakovca, a gostovala su i reprezentativna imena svjetske književnosti, od Umberta Eca do Mihaila Šiškina. Publika je svaki put mogla čuti  „glas pisca”, a mene je posebno dojmio nastup Katlin Ladik, čiju izvedbu sam imao sreće čuti i vidjeti 2022. i tada u potpunosti osjetiti dramatičnu ljepotu njene poezije. Svaki takav susret je upoznavanje djela i afirmiranje autora, istodobno demistificiranje i slavljenje književnosti, upoznavanje i afirmiranje svijeta Riječi i samih autora, pa je ovakva manifestacija zapravo izravno afirmiranje društvenih i duhovnih vrijednosti jedne kulture. A izložene vrhunske fotografije portreta pisaca, koje već godinama radi Tanja Savić, prava je galerija književne scene i prilozi za neki budući muzej. Svaki put se sve na Sajmu okuplja oko jedne centralne teme (ove godine je to bila tema mikrokozmosa) ili je posvećen jednoj osobi (što je 2022. bila europski poznata i priznata književnica Daša Drndić).

Mlada publika ovdje stiče svoje navike (lijep didaktički prilog je uvođenje srednjoškolaca u značajna književna djela), stalna publika stiče nove uvide u književnu produkciju, a svi odreda su zainteresirani (što dokazuje i to da rijetko zazvoni mobitel), pa bih rekao da je upravo publika ta koja dokazuje značaj Sajmu i dokazuje nužnost postojanja ovakvih manifestacija. Sajamska publika potvrđuje potrebu za duhovnim vrijednostima, bez kojih bi bile devalvirane i ugrožene sve civilizacijske i kulturne vrijednosti.

Pjesništvo i sve što je književnost izgrađuje i čuva jezik. U njemu je artikulirana i do svog punog značaja dovedena kultura i nacionalno biće jedne zajednice i svakog njenog pojedinca, pa je očuvanje „pisanog znakovlja” u krajnjoj liniji dokaz vitalnosti i očuvanje zajednice kojoj jezik i njegova književnost pripada i koju iskazuje. U njemu je uobličeno sve što naš svijet jest i što može biti. Jezik je temelj naše kulture. Nije samo instrument, nego osnovni iskaz našeg bića i način čuvanja cjelokupnog društvenog bića, priča o našim vrijednostima, povijesti i postojanju. 

Kultura se afirmira svojim djelima, a ne političkim deklaracijama. O kulturi jedne zemlje sudimo na osnovu onoga što je u kulturi učinjeno. U tome književnost ima bitnu ulogu. U zemlji u kojoj živim, u Engleskoj, knjižare su ponovo sve popularnije, knjižnice imaju sve više članova, u njima uvijek dosta svijeta, a knjige se sve više čitaju i o dobrim knjigama se sve više priča. I Sajam u Puli dokazuje značaj knjige. Zato ovo „sanjanje knjige” nije oaza i nije rezervat (premda Sajam i tako može biti promatran), nego je epicentar budućeg svijeta. Ako svijeta bude, a vjerujem da će ga biti. Moj optimizam podupire svaka nova dobra knjiga, stvaralačka nastojanja mnogih djelatnika u domenu kulture i interes probrane publike za njihov rad. U to svakako spada i entuzijazam i posvećenost organizatora ovog Sajma, a na simboličnom nivou potvrđuje mi to i sama lijepa austrougarska palača Mornarički kasino (Marine Kasino), koja je danas Dom  hrvatskih branitelja. Ova palača bila je simbol nekadašnjeg bogatstva i otmjenosti, simbol vlasti koja je vjerovala da će biti zauvijek. Izašao sam jedan dan na prostrani balkon ovog raskošnog Mornaričkog kasina i zamišljao kako su se tuda šepirili dame i gospoda, elita velike i moćne Austrougarske, zamišljao kako na balkon izlaze časnici Franje Josipa, a s njima i u njima bila moć njihova Carstva. Drago mi da je ta moć danas makar nakratko bila data duhovnim vrijednostima kojima sam i sam posvetio život. Drago mi je da postoji Sa(n)jam knjige, na kojem se slavi Riječ, što mi također potvrđuje da je carstvo duhovnog trajnije od svakog drugog carstva. A drago mi da tome i sam makar malo doprinosim.