Ratko Rudić

Ratko Rudić rođen je 1948. u Beogradu. Jedan je od najuspješnijih vaterpolskih trenera u povijesti tog sporta. Igračku karijeru započeo je u beogradskom „Partizanu“, s kojim je osvojio više naslova državnog prvaka i Kup prvaka Europe. Kao reprezentativac Jugoslavije nastupio je na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine. Zbog ozljede rano je završio igračku karijeru, da bi trenersku započeo potkraj 1970-ih i ubrzo postao sinonim za uspjeh. Vodio je reprezentacije Jugoslavije, Italije, Hrvatske i Crne Gore osvojivši četiri olimpijska zlata – s Jugoslavijom (1984., 1988.), Italijom (1992.) i Hrvatskom (2012.). Uz to ima i više svjetskih i europskih naslova te oko 70 medalja s najvećih međunarodnih natjecanja, što ga čini najtrofejnijim trenerom u povijesti vaterpola. Rudić je poznat po znanstvenom pristupu treningu i izgradnji pobjedničkog mentaliteta. Nakon povlačenja s klupe 2020. godine nastavio je djelovati kao sportski savjetnik i mentor. Njegov utjecaj nadilazi sport – smatra se tvorcem moderne škole vaterpola i jednim od najvažnijih sportskih vizionara u, barem, ovom dijelu svijeta. U Kuću slavnih vodenih sportova primljen je 2007. Hrvatski olimpijski odbor ga je 2007. i 2012. imenovao trenerom godine u Hrvatskoj. Hrvatsku državnu nagradu za sport Franjo Bučar dobio je 2007. kao godišnju pojedinačnu nagradu te 2012. kao nagradu za životno djelo. Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović odlikovao ga je 2012. godine Redom kneza Branimira s ogrlicom. Osim vaterpolom, bavi se i slikarstvom.