Dacia Maraini

Dacia Maraini jedna je od najvažnijih figura suvremene talijanske književnosti čija djela problematiziraju položaj žena u suvremenom društvu. Autorica je brojnih drama i romana, koji su prevedeni na više od 30 jezika, a za svoj je rad osvojila niz prestižnih nagrada, uključujući Formentorovu nagradu za „L’età del malessere“ (1963.), nagradu Premio Fregene za knjigu „Isolina“ (1985.), nagradu Premio Campiello i Nagradu za knjigu godine za „La lunga vita di Marianna Ucrìa“ (1990.) te nagradu Premio Strega za „Buio“ (1999.). Ušla je u uži izbor za nagradu The Man Booker International 2011. godine. Godine 2013. biografski dokumentarac „I Was Born Travelling“ redateljice Irish Braschi ispričao je priču o Maraininu životu, s posebnim naglaskom na njezino zatočeništvo u koncentracijskom logoru u Japanu tijekom Drugog svjetskog rata, kao i na putovanja diljem svijeta s partnerom Albertom Moravijom i bliskim prijateljima Pierom Paolom Pasolinijem i Marijom Callas.