László Krasznahorkai

László Krasznahorkai (1954.), dobitnik ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost, danas je najslavniji, ali i najvažniji suvremeni mađarski autor, te dobitnik i drugih, brojnih priznanja, poput nagrade József Attila (1987.), zatim Sándor Márai (1998.), pa do do najvišega mađarskoga državnog priznanja za književno-umjetničko stvaralaštvo – nagrade Kossuth 2004. godine. Proteklih nekoliko godina cjelokupna svjetska književna javnost prepoznala je ovoga iznimnog autora, djela su mu prevedena na mnoge jezike, kritika ga neumorno hvali, 2014. godine dobitnik je nagrade Vilenica i nagrade America za književnost, a 2015. Međunarodne nagrade Man Booker za cjelokupan književni opus. Na hrvatskome jeziku dosad su objavljeni romani „Rat i rat“ (2014.), „Melankolija otpora“ (2014.) i „Sotonski tango“ (2016.), maestralne zbirke međusobno povezanih priča – „Seiobo je bila tamo dolje“ (2016.) i „Svijet ide dalje“ (2017.) te kratke proze „Posljednji vuk“ (2012.), „UnutraJeŽivotinja“ (2014.) i „Uvijek za Homerom“ (2019.). Roman „Povratak baruna Wenckheima“ 2019. dobiva američku nagradu National Book Award za prijevodnu književnost, a 2021. Krasznahorkaiju je dodijeljena Austrijska državna nagrada za europsku književnost.