Boris Senker
Boris Senker, hrvatski teatrolog, kazališni kritičar, leksikograf, književnik i prevoditelj rođen je u Zagrebu 1947. godine. Srednju školu završio je u Puli. Studij komparativne književnosti i anglistike završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1971.), gdje je i doktorirao disertacijom o kazališnom radu Milana Begovića (1982.) te predaje na Katedri za teatrologiju i filmologiju pri Odsjeku za komparativnu književnost, gdje je od 2018. godine profesor emeritus. Redoviti je član HAZU-a od 2012. Od ranih 1970-ih piše znanstvene radove, studije, eseje i članke o hrvatskoj i svjetskoj dramskoj književnosti i kazalištu, s naglaskom na XX. st., vodi kazališnu kroniku u časopisu Republika (1985–91; 1995–2000), prevodi stručnu literaturu s engleskoga. Objavio je knjige „Redateljsko kazalište“, „Sjene i odjeci“, „Kazališni čovjek Milan Begović“, „Begovićev scenski svijet“, „Pogled u kazalište“, „Hrvatski dramatičari u svom kazalištu“, „Zapisi iz zamračenog gledališta“, „Kazališne razmjene“, „Pozornici nasuprot“, „Bard u Iliriji“, „Uvod u suvremenu teatrologiju (I–II, 2010–13)“, „Teatrološki fragmenti: o suvremenoj hrvatskoj drami i kazalištu“. Priredio je dvodijelnu „Hrestomatiju novije hrvatske drame“, a u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža bio je glavnim urednikom dvosveščane retrospektivne „Bibliografije rasprava i članaka: kazalište u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (1826–1945)“. U suradnji s Tahirom Mujičićem i Ninom Škrabom napisao je petnaestak dramskih djela. Kao teatrolog Senker se osobito bavio europskim kontekstom hrvatske drame i kazališta nastojeći opisati utjecaj teorijskih ideja na kazališnu praksu i dovodeći dramske opuse domaćih pisaca u vezu s onim što se u njihovo doba zbivalo na svjetskim pozornicama.
